Na 4. samostalnoj izložbi izčoženo je ukupno izloženo 44 slika, od kojih je većina napravljena tehnikom akvarela. Pred dobro popunjenim auditorijem prof. Zdravko Janković kratko se kritički osvrnuo na radove, a za ugodnu atmosferu pobrinula se violinistica Dorotea Božić.
U nastavku možete pročitati osvrt na izložbu prof. Zdravka Jankovića:

Prije petnaest godina, prilikom otvaranja njegove druge samostalne izložbe u Katoličkom domu, u predgovoru sam Stjepanu savjetovao, neka nastavi na tragu svoje, tada najnovije slike slikane uljem na platnu (sve su ostale bile rađene suhim pastelom) s nazivom „Čakovec, Stari grad“. Radilo se o snažnoj, ekspresivnoj slici, koja je ostavila jak dojam na mene, a i na sve prisutne. Stjepan je tu sliku poklonio meni i –dalje radio po svom: već nakon par dana napravio je akvarel pod nazivom „U Katoličkom domu“ na kojoj je prikazao i mene, a izložena je na ovoj izložbi. Treba reći – srećom, jer danas ne bismo imali zadovoljstvo gledati ove njegove akvarele, koji ipak, u velikoj mjeri odišu ekspresivnošću, naročito u koloritu i liniji. Intenzivnije se akvarelom počinje baviti od 2000. godine i radi ga do danas. 

    Tehnika akvarela pretpostavlja majstorsko vladanje rukovanja kistom, bojom i podlogom. Gotovo da se ne da popravljati. Smatra se da su bojama topivim u vodi nastale i prve poznate slike uopće, one u špiljama. Egipćani su njima oslikavali papiruse, a u Aziji su radili svoje kaligrafije. U ranom srednjem vijeku, oko 9. st., pri izradi minijatura javlja se tehnika akvarela u današnjem smislu. Renesansa donosi i prva imena velikih umjetnika koji koriste akvarel: A. Dürer, početkom 16. st. Rembrandt v. R. u 17. st. akvarel koristi kao studiju za slike uljem. U 18.st. počinje se naglo širiti (W. Turner u Engleskoj), a od 19. st. akvareli postaju samostalnim umjetničkim djelima (E. Delacroix, P. Cézanne, impresionisti, ekspresionisti…). Od hrvatskih umjetnika Slava Raškaj ga je dovela do savršenstva, a koristili su ga i J. Račić, M. Kraljević, J. Vaništa i mnogi drugi. 

    Tehnika akvarela ima dva svoja osnovna načina izvođenja: lazuriranje (vodom razrijeđena boja nanosi se na suhi papir) i laviranje (pranje; nanošenje boje na mokar papir ili mokru boju, što dovodi do nepredvidivih rezultata). Šarić koristi oba ova načina, kombinira ih i nadopunjuje. On ide težim putem: sam eksperimentira i otkriva svojstva akvarela, pokušava ih usavršiti, nadograditi ili čak i negirati! 
    Akvarel na neki način „diktira“ izbor tema, jer se njime najbolje može prikazati motiv s vodom, maglom, snijegom, nebom ili mokrim ženskim tijelom. U odnosu na izložbu od prije petnaest godina, osim tehnike, promijenio se i izbor prikazanih tema. Uz pejzaž i portret sada ima puno prikaza cvijeća, aktova i marina (morskih pejzaža). 
    Od pejzaža treba istaći: ekspresivnošću nabijeni „Pejzaž 1“ s prikazom zavojita puta s ogoljelim drvoredom osakaćenih i ogorjelih stabala i njihovih izduženih sjena; nečujno „Svitanje“ s, ovaj put, inverznom kolorističkom perspektivom; izvrsno akvarelističan „Pogled kroz maglu“; „Zimu“ sa stablima zaleđenih krošanja; te gotovo fovističke „Jesen I“ i „Jesen II“. 

    Od mrtvih priroda: vrlo svježe „Suncokrete“; vertikalnu kompoziciju „Ikebane“ s lišćem, cvjetovima i bobicama; te komplementarne „Ruže“ u širokom ćupu.
    Od aktova: svježe istuširan ženski „Akt 8“ sa žutim obrisnim linijama nekih dijelova tijela; te nesuzdržano erotični „Akt 4“ koji je ujedno i jedan od najboljih Šarićevih akvarela uopće. 
    Od prikaza arhitekture: snježnom olujom zahvaćeni čakovečki „Stari grad“, koji simbolizira njegovu vjekovnu borbu; te uljem slikani pribislavečki „Kaštel“, koji, blagim iskrivljavanjem perspektive i nepravilnim linijama, skriva u sebi izvjesnu ljudsku toplinu. 

    Zaključak: 
    Stjepan Šarić u pravom je smislu riječi umjetnik-amater. Amater znači-ljubitelj umjetnosti! On nije školovani umjetnik, do svih saznanja morao je dolaziti sasvim sam, na puno teži način, a to što nije profesionalac,  nije mu nedostatak, već prednost, jer, neopterećen bilo čime može raditi „za svoju dušu“.